Zovem se Jula. Kažu da pripadam vrsti europskih smeđih medvjeda (Ursus arctos) i da sam carica životinja u Hrvatskoj, najveća zvijer na ovim dinarskim prostorima. Moj se dom nalazi na krajnjim obroncima Velebita koje možete vidjeti dok prolazite stazom Ursa Major (Veliki medvjed). Najbliže ljudsko naselje mom stanu je Kuterevo, a postala sam poznata upravo zbog priče koju o meni pronose čuvari medvjeda u kuterevskom Utočištu. Kad stignete tamo i vi ćete je čuti.

Ako vam se na tome putu posreći, vidjet ćete me kako s mladuncima prelazim preko proplanka. Možda naiđete tek na moje tragove u mokroj zemlji na stazi, vjerojatno sam ih ostavila prošle noći. Noćni sam lovac, a danju više volim drijemati. Noću me vjerno prati zviježđe Velikog medvjeda koje nikada ne zalazi ispod horizonta. Možda biste i vi trebali iskusiti poseban doživljaj noćne vožnje u pratnji mog zvjezdanog brata.

Ako izmjerite širinu traga između mojih prednjih šapa, saznat ćete koliko sam velika. Već znate kako izgleda otisak moje prednje šape s čapcima jer je na mnogim suvenirima, dok otisak moje zadnje šape izgleda poput otiska bosog ljudskog stopala. Kažu da dnevno prohodam oko dva kilometra. Pravi sam sportski tip. Vrlo sam brza, potrčim i do 55 kilometara na sat, volim plivati, a moji mladunci vole se i penjati po drveću.

Zimi volim imati dom, obično u nekoj spilji ili šupljem deblu. Brlog obložim mahovinom i granama crnogorice. I nemojte vjerovati da čvrsto spavam zimski san. Bolje je reći da mirujem jer tada se brinem o mladima. Niti jedna druga životinja ne dobiva mlade zimi. Preživljavam hraneći se isključivo iz zaliha sala. Stručnjaci su procijenili da 95 posto moje prehrane čini razno bilje, bobice, voće, korijenje, trave, žir, kesten, a med obožavam.

Imam samo jednog neprijatelja. Ne ponosim se što sam visoko trofejna lovna divljač. Ugrožava me i bučna šumska mehanizacija, autoceste su ušle u moj teritorij i presjekle stoljetne prijelaze. Ima nesmotrenih medvjeda koji su nastradali zbog smeća u kontejnerima. Rijetka sam i zaštićena vrsta, u zapadnoj Europi moji bliski rođaci gotovo su istrijebljeni. Ovdje na Velebitu i okolnim obroncima ima nas još dosta. U gorskoj Hrvatskoj nas je oko 400. Vjerujem da smo zbog sličnih genetskih obilježja jedina šansa za opstanak naših malobrojnih rođaka u ostalim dijelovima Europe.

Nisam opaka zvijer. Vrijedan sam i nezamjenjiv dio iskonske prirode koju treba zaštiti. Znam što je 1855. rekao poglavica Seattle: Što god se dogodi životinji, dogodit će se i čovjeku. Sve su stvari povezane. Dok budem u miru hodala ovim šumama i čovjek će opstajati. Moja je priča spomen na trajni suživot medvjeda i čovjeka koji me poštuje. A u poštovatelje prirode ubrajam i bicikliste. Dobro došli u moju šumu.

Opis biciklističke staze

Staza Ursa Major (Veliki Medvjed) srednje je zahtjevna staza, ukupne dužine 34,7 km s polaznom točkom kod brane na Vivoškom mostu, ispred bistroa ‘Bumerang’. U cijelosti je asfaltirana i vodi u pravcu Velebitskog utočišta za mlade medvjede u Kuterevu. Naglasci ove staze su na posebno vrijednoj bio-raznolikosti i potrebi njenog očuvanja na ovom području koje obuhvaća dio Parka prirode Velebit i Gacke.

Napunivši bidone vodom Gacke, polazimo od Vivoškog mosta kod bistroa ‘Bumerang’ i vozimo uz Karlov kanal do restorana ‘Ribić’. Na 0,8 km skrećemo lijevo, vozimo preko mosta, koji vodi preko kanala kojim voda rijeke Like izlazi iz tunela i spaja se s rijekom Gackom. Nakon mosta na Y križanju putova (1,5 km) skrećemo desno, prolazimo preko prve brane i vozimo ispod nadvožnjaka autoputa, uz umjetni kanal Gacke. Dolaskom do druge brane (tunela) penjemo se malim serpentinama te skrećemo lijevo (3,3 km) na županijsku cestu i vozimo ravno kroz naselje Švica. S lijeve strane imamo prekrasnu vizuru Gornjeg švičkog jezera s drvenom kućicom na malom poluotoku na jezeru. S lijeve strane prolazimo i mjesno groblje, s desne crkvu Ivana Krstitelja te dolaskom do doma u Švici (trgovina ‘Vinica’) na Y križanju (5,8 km) nastavljamo lijevo, preko mosta dalje kroz Švicu. S desne strane ostavljamo kompleks stare vodene centrale na isušenom koritu Gacke, od koje se makadamom možemo spustiti do isušenog korita Donjeg švičkog jezera.

Staza ‘Ursa Major’ vodi nas dalje laganim usponom prema kraju sela, odakle imamo pogled na suho korito Donjeg švičkog jezera s desne strane, na čijem dnu se dobro razaznaje ponor Perinka. Dolaskom na 8,3 km staze, možemo napraviti kratki predah u caffe baru ‘Soriso’  ili skrećemo lijevo u Lipovlje te vozimo ravno kroz selo. Dolaskom do tzv. Buzdovana, na 11,8 km nalazimo se na raskrižju putova Crno Jezero – Dulibe, kod trgovine skrećemo desno u pravcu Duliba. Nakon 2 km kod Križa skrećemo desno prema Kuterevu i vozimo ravno oko 4 km. Dolazimo na trg kod crkve BMD Karmelske u Kuterevu, koja je i zaštitnica mjesta te skrećemo lijevo (17,7 km) i spuštamo se dalje ravno putem iza crkve.

Uskoro se nalazimo 18 km dalje od naše polazne točke u volonterskom kampu Velebitskog utočišta za mlade medvjede Kuterevo. Tu ostavljamo bicikle i pješke odlazimo 250 m dalje, kako bismo posjetili nezaobilaznu točku na ovoj stazi – novi dom za napuštene mlade medvjede.

Iz Volonterskog kampa, koji predstavlja bazu Velebitskog utočišta za mlade medvjede Kuterevo, ponijevši sa sobom poneki zanimljivi suvenir nastavljamo dalje, istim dijelom puta do crkve BDM Karmelske. Dolaskom do crkve (18,8 km) skrećemo lijevo i nastavljamo putem kroz Kuterevo, prolazimo pored pilane i ugostiteljskog objekta ‘Butina’. Na 22,00 km dolazimo na križanje Kuterevo-Krasno-Otočac (tzv. Kuterevska ruka) i skrećemo desno prema Otočcu. Vozimo županijskom cestom, laganim spustom prema Gorićima.

Dolazimo do točke na stazi na kojoj smo skretali za Lipovlje. Tu završava kružni dio staze i od ovog mjesta (26,3 km) nastavljamo pravo povratak istim putem prema Otočcu. Slijedi lagani spust u pravcu Švice. Vozimo pravo kroz selo, a prolaskom doma u Švici na Y križanju (28,8 km), lijevi krak vodi u pravcu autoputa, a mi vozimo desno kroz naselje. S desne strane bacamo još jedan pogled na Gornje švičko jezero.  Dolaskom do kanala kojim se voda rijeke Gacke i Like vodi u tunel, na 31,4 km desno se malom serpentinom spuštamo prema brani i vozimo uz kanal prema Šumećici. Prolazimo ispod nadvožnjaka ‘Gacka’, zatim uz branu u Šumećici i vozimo pravo prema restoranu ‘Ribič’. Neposredno prije mosta (33,9 km) skrećemo desno i vozimo asfaltom uz Karlov kanal sve do bistroa ‘Bumerang’, gdje smo ponovo na polaznoj točci. (34,7 km).

Dodatne informacije o mogućnostima bicikliranja u Gackoj dolini saznajte kod:

BK Barkan

Kralja Zvonimira 34, 53220 Otočac
Mob: 098/9255-699, 098/497-416, 098/768-276,
E-mail: bk.barkan@gmail.com
Web: barkanbike.wordpress.com

Tz grada Otočca

Kralja Zvonimira 17, 53220 Otočac
Tel/fax: +385 (0) 53 771 603
Mob: 099 216 54 21
E-mail: info@tz-otocac.hr
Web: www.tz-otocac.hr