[nggallery id=17]
Biciklistička ruta kreće iz idiličnog sjevernodalmatinskog mjesta Pakoštane smještenog na prevlaci između mora i Vranskog jezera, oko 30-tak kilometara jugoistočno od grada Zadra. Jedinstven položaj mjesta Pakoštane ogleda se i u tome što su razmjerno blizu mjesta koncentrirana čak 4 nacionalna parka i 2 parka prirode. Pakoštane se spominju još u vrijeme antičke pomorske etnoskupine Liburni koji su živjeli na ovim prostorima već od 9 st. pr. Kr., a kada su u 4. st. postali ugroženi od napada Dalmata s kopna, a potom i napadnuti s mora, zbog spasa i preživljavanja stavljaju se pod zaštitu najmoćniji Rimljana od 167 g. pr. Kr., te borave na području Ravnih kotara i Kvarnera. Osim poljodjelstva u Ravnim kotarima, većina drugih Liburna bave se plovidbom, ribarstvom, trgovinom i gusarstvom. U rimsko doba na mjestu današnjih Pakoštana nalazila se luka Rimskog grada Asseriae (Podgrađe). I dan danas vide se ostaci antičkog naselja i vila bogatih patricija. Pretpostavlja se da su baš Pakoštane izabrane za tako intenzivan razvoj i život tadašnje antičke luke, radi goleme trgovačke moći Asserie, Nadina, Alverie (Dobropoljci, Lišane Ostrovičke) i Pakoštanima najbliže, Blandone ili Arausone (Vrana), no također i stoga što je Vranski bazen od najranijih vremena prepoznat kao dragocjeni mediteranski lokalitet čije je gospodarsko značenje i prirodna ljepota uz izobilje pitke vode (izvor Pećine), oduvijek privlačio pozornost veleposjednika i njihovu želju da se u njemu nastane. Tako je na širem vranskom području bio velik broj gospodarskih zdanja, među kojima se posebno ističe pakoštanski kompleks nekoliko rimskih poljoprivrednih imanja bogatih patricija „Villae rusticae“ – današnji arheološki lokalitet Crkvine i šire na okolnom prostoru. Također su ispod mjesnog groblja, uz more, otkopani dijelovi rimske „Villae rusticae“, a ispod luke ostaci rimskog lukobrana. Veliki kompleks antičke luke u Pakoštanima, bio je tadašnje značajno tranzitno pristanište brodova, gdje su brodovi i njihove posade čekale iskrcaj i ukrcaj tereta ili povoljan vjetar, a dolaskom pod rimsku upravu višestruko se intenzivira plovidba duž istočne obale Jadrana, čime pakoštanska luka još više dobiva na značenju. Govoreći o antičkoj luci u Pakoštanima, slijedom podvodnih arheoloških istraživanja, riječ je o mjestu uz plažu na položaju Janice. Na njemu je pronađeno mnogo keramičkog posuda, različitih tipova, kvalitete i različitog radioničkog porijekla. Zastupljene su gotovo sve vrste keramičkih posuda koje se javljaju na istočnoj obali Jadrana u razdoblju od 1. do 3. stoljeća po.Kr. Pronađene su posude fine izrade, najčešće zdjele, tanjuri i vrčevi, porijeklom iz sjeverne i južne Italije, Afrike, Grčke i Male Azije. Kasnije tijekom boravka vitezova Templara (oko 1169.god.) u srednjevjekovnom gradu Vrana iznad Vranskog jezera, u obližnjem Zablaću bila je smještena važna templarska luka.
Biciklističku rutu putovima baštine i liburnsko-antičkim cestama započeti ćemo u središtu Pakoštana na Trgu kraljice Jelene 78 ispred zgrade Poglavarstvo općine Pakoštane i turističkog ureda Turističke zajednice općine Pakoštane. Na trgu je manje parkiralište na kojem, u slučaju potrebe, uz naplatu, možete ostaviti vozilo i dalje nastaviti biciklom prema Parku prirode Vransko jezero, Vrani, Benkovcu i Asserii, Podgrađu. Krenite od kružnog toka na Trgu i nastavite vožnju lagano uzbrdo Ulicom kraljice Jelene prema Jadranskoj magistrali. Ubrzo prolazite podvožnjak ispod Jadranske magistrale i nastavljate uz Vransko jezero prema mjestu Vrana, po kojem je jezero i dobilo ime. Kroz krošnje borove šumice, s desne strane ceste, vidite prve obrise ovog jezera impozantnih dimenzija, zašto i je najveće jezero u Hrvatskoj. Dugo je čak 13.6 km, široko prosječno 2.2, km, duboko 3.9 m, površina mu je 30.16 km². Vodom se napaja iz nekoliko izvora i potoka Skorobića, a voda iz jezera otječe ponorima i umjetnim kanalom Prosika. Kanal od jezera do mora prokopan je još 1770. godine i jezero spaja s Pirovačkim zaljevom. Kanal je kopan punih 18 godina, za vrijeme vlasništva mletačkih plemića Borellia nad područjem Vranskog jezera u 18. stoljeću. Borellii odlučuju isušiti močvaru, koja se tada protezala cijelim Vranskim poljem, i pretvoriti je u poljoprivredne površine. Ipak, nakon što su krajem 20. st. močvare proglašene najugroženijim ekosustavima u svijetu, započela je njihova intenzivna zaštita, tako i ornitološki značajnog područja Vranskog jezera, koje u sebi čuva izuzetnu bioraznolikost. Vransko jezero zaštićeno je 1999. god., te je uz ušće rijeke Neretve, jedina preostala mediteranska močvara u hrvatskom priobalju.

Nešto veći oprez za bicikliste potreban je na ravnoj dionici prometnice uz sjeverozapadni rub Vranskog jezera, na putu prema mjestu Vrana, jer ovdje vozači razvijaju dosta velike brzine i često pretječu. Nakon 2 km od početka rute, prolazite pored arheološkog lokaliteta Crkvine, na kojem preporučamo kratko zaustavljanje radi obilaska ruševina na arheološkom lokalitetu, od ceste udaljenom svega 30 m. Vožnju nastavite prema sjeveru. Prolazite uz kamp Crkvine. Na ulazu je interpretacijska ploča o jezeru i biciklističkim rutama oko jezera. Kamp je smješten u ugodnom boriku nakon kojeg se otvara širok pogled desno na Vransko jezero. Na 3,6 km rute, s desne strane ceste nailazite na Ornitološku postaju s visokom osmatračnicom za ptice. Kratko se zaustavite i prošećite do osmatračnice s fantastičnim pogledom na jezero, i na obližnji tršćak s bogatim ptičjim svijetom kojem Vransko jezero pruža omiljeni dom ili privremeno odmorište i hranilište. U tršćacima jezera jedino je stabilno gnjezdilište ptice Mali vranac u Hrvatskoj. Budite mirni i tihi na osmatračnici, te pokušajte prepoznati čaplje u letu. Lako ih je prepoznati po ispruženim nogama i vratu savijenom u obliku slova S. Čaplja danguba gnijezdi se jedino ovdje u hrvatskom priobalju, zbog ovog rariteta ova je čaplja ujedno i zaštitni znak Parka prirode Vransko jezero. Prometnicom uz područje Parka prirode Vransko jezero prolazi i biciklistička ruta izrađena oko samog jezera po kombinaciji asfalta i makadama, u suradnji s Brdsko-biciklističkim klubom „Orlov krug“, Vodice. Nakon 5,7 km vožnje od početka rute, dolazite na T raskrižje na kojem ruta nastavlja ravno u Vranu. Na ovom mjestu se desno preko mosta odvaja biciklistička ruta po Parku prirode označena posebnim oznakama uz prometnicu. Na 6,8 km rute već ulazite u mjesto Vrana i na T raskrižju skrećete desno preko starog kamenog mosta. U središtu Vrane nalazi se lijevo uz cestu istoimeni templarski grad-utvrda i desno uz cestu spomenik kulture tzv. Maškovića han. Vrijedno je zastati i obići ova dva povijesna objekta puna zanimljivih i uzbudljivih priča i detalja. Grad – utvrda Vrana sagrađen je između 1165. i 1169.g. U posjedu templara bio je više od 140 godina. U Hrvatsku i Slavoniju, Templari stižu tijekom druge polovice 12. st., odnosno u razdoblju poslije Drugog, a prije Trećeg križarskog rata, gdje dobivaju nadimak božjaci (od ubogi). Oko 1169. im je sjedište bilo u Vrani gdje su od Pape dobili samostan Sv. Gregorija. Najčešće je to bilo veliko četverokutno ograđeno dvorište, s kapelom na južnoj strani i stambenom zgradom na sjevernoj. Katkada je takav kompleks imao četverokutnu kulu u jednom uglu. Templari su štovali sveca zaštitnika vojnika, konjanika i putnika – sv. Martina, te su bili poznati širitelji kulta sv. Martina po krajevima kojima su prolazili templarski putovi. Vranski priorat (preceptorat ili sjedište komanderije) bio je ujedno i naziv organizacije Vitezova Templara na području Hrvatske i Ugarske kada su se 1169. pojavili na tom području. Središte im se nalazilo u Vrani, a uživali su posebnu naklonost ugarskih kraljeva Emerika i Andrije II., koji su im poklonili velike posjede. Vranski templari imali su i svoju luku Zablaće, na lokaciji između današnjih mjesta Drage i Pakoštana.

U Vrani, na 7,6 km puta, na T raskrižju skrenite lijevo i nastavite vožnju uzbrdo po cesti kroz mjesto. Na ovom raskrižju, cesta ravno vodi do 12 km udaljenog izletišta i vidikovca Kamenjak s kojeg se predivno vidi cijelo Vransko jezero i arhipelag otoka Murter, Pašman, NP Kornati i šire. Ruta dalje nastavlja uzbrdo kroz Vranu u smjeru Benkovca. Nakon izlaska iz Vrane, na 8,9 km puta, s lijeve i desne strane ceste nalazi se vidikovac – odmorište Vrana. Na ovom mjestu se svakako zaustavite radi fantastičnog, panoramskog pogleda nalik onom s Kamenjaka, i na samo Vransko jezero, na obrađena polja i templarski grad Vranu i Maškovića han, te na Pakoštane i otoke.

Vozite se ravnom, asfaltiranom cestom kroz područje u kojem su još uvijek vidljivi tragovi oštećenja u prostoru nastali u vrijeme Domovinskog rata do 1995. godine. Stoga, u ovom dijelu rute, nemojte napuštati s ceste, zbog guste makije i još uvijek minski sumnjivog područja uz cestu propisno označenog primjerenim oznakama. Nastavite cestom u smjeru mjesta Donje Miranje. Cesta kroz Donje Miranje je lagano valovita, a s nje se u daljini u smjeru Benkovca vide vinogradarski položaji Badela 1862 i Vinarije Benkovac. Vinograd u Miranjama na površini 85 ha služi za dobivanje bijelih stolnih vina i vina za dobivanje vinskog destilata. Još uvijek je aktivan, no u planu je sadnja novog vinograda na istom lokalitetu u slijedećih nekoliko godina. Vinarija Benkovac i Badel 1862 imaju još vinograda na novim pozicijama u Korlatu na 100 ha i oko 530 tisuća trsova sortimenta syrah, cabernet sauvignon i merlot, te novi vinograd u Pristegu.Glavni proizvod Vinarije Benkovac je Benkovači rose, zaštićeno vino benkovačkog vinogorja, te stolna bijela i crna vina i vina za destilaciju.

Nakon 13,3 km vožnje rutom, s desne strane prolazimo uz sam kompleks vinograda, Vinarije Benkovac, i dolazimo na raskrižje (14,3 km rute), oprezno prijeđite prometniju cestu i nastavite ravno. Napuštate naselje Donje Miranje i vozeći se nadvožnjakom prelazite preko autoceste i ulazite u naselje Šopot. Na 16,5 km, u Šopotu, lijevo uz cestu prolazite pored Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva „Lolina vatrenica“. Ljubazni domaćini Jadranka i Alojz-Lole Ćusa za dobrodošlicu gosta ponude likerom od žižule (kineske datulje), rogača, višnje i divlje artičoke. U kući je otvoreni kamin i tradicionalna peka, puno starih, tradicijskih predmeta, svojevrsna mala etnografska zbirka. Uz nešto peradi i maslinik, na gospodarstvu je i štalica s četiri dobro timarenih magarca, koji nakon teških godina napornog rada njihovih magarećih predaka sada zasluženo uživaju kao turistička atrakcija, čuvajući tradiciju Dalmacije. Uz prethodnu telefonsku najavu, ovdje je moguće ponešto ukusno i pojesti, dok je nezaobilazni specijalitet kuće – benkovački prisnac s kajmakom i mladim sirom. Uskoro dolazite na Y raskrižje sa spomen kapelicom Sv. Nediljice, srušene 1992. god., ponovno podignute 2003. god. s imenima nevinih šopotskih žrtava Domovinskog rata. Na raskrižju skrenite desno prema Benkovcu. Na ovom dijelu ceste budite oprezni zbog pojačanog prometa na dionici prometnice do Benkovca. Ubrzo prolazite ispod željezničke pruge, a ubrzo potom s desne strane ceste nalazi se restoran „Šopot“, a lijevo nasuprot restorana je izvor (zdenac) pitke vode „Šopot“, po kojem je naselje dobilo ime. Pretpostavlja se da je upravo u blizini izvora bilo i mjesto gdje se tijekom srednjeg vijeka sastajao sabor hrvatskih plemićkih rodova, pa se također pretpostavlja da je crkva koju je knez Branimir podigao u 9. st., još neotkrivena, ipak negdje u blizini. Za sada otkriveni ostaci crkve – lokalitet Crkvina nedaleko izvora, od koje su danas vidljivi samo temelji i razni ulomci kamene oltarne pregrade ukrašeni srednjevjekovnim pleterom i tekstom na latinskom jeziku, datiraju se u kasnije razdoblje. Otkrivenim kamenim ulomcima povijesnu važnost daje ulomak teksta koji navodi ime hrvatskog kneza Branimira, a taj natpis je prva pojava hrvatskog imena na kamenom spomeniku u 9. st.

Ubrzo prolazite uz INA benzinsku postaju smještenu kod semafora na ulazu u Benkovac, te ravno preko raskrižja nastavljate Ulicom Don Mate Klarića do središta Benkovca. Nakon 19 km vožnje preporučamo stati i zasluženo predahnuti i okrijepiti se u Benkovcu. Svakako proštetati gradskom šetnicom uz lijepu zgradu Poglavarstva Grada Benkovca i fasade kuća na šetnici s kraja 19. i početka 20. stoljeća, kao i novu benkovačku župnu crkvu Male Gospe (Rođenja Marijina). U razgledu grada prošetati jednim od kamenih stepeništa i do Kaštela Benković na tzv. brijegu sv. Ante s istoimenom kapelicom i Zavičajnim muzejom. Kule na kaštelu izvrstan su vidikovac na benkovački kraj i za lijepog vremena je šteta propustiti taj lijepi, panoramski pogled. Put prema liburnsko-rimskoj Asseri nastavlja Ulicom Petra Zoranića do raskrižja s ulicom Žrtava domovinskog rata, na kojem skrenite lijevo. Nastavite Ulicom Žrtava domovinskog rata do sljedećeg raskrižja s Ulicom Kralja Dmitra Zvonimira 11, gdje skrenite desno prema arheološkom lokalitetu Asseria. Nakon 20,5 km prolazite uz pravoslavnu crkvu Sv. Jovana iz 1885. godine. Na T raskrižju, na 20,9 km rute, prateći smeđu turističku signalizaciju pažljivo skrenite lijevo na sporednu cestu za Buković. Vozite Bukovićkom ulicom i prolazite uz bunar i pojilo, te nastavljate cestom lagano uzbrdo. S ceste se pružaju lijepi pogledi na desno na plodna benkovačka polja.

Nakon 22,3 km dolazite do raskrižja s trgovinom na kojem skrenite desno u smjeru Asserie i naselja Podgrađe. Nastavite u smjeru Podgrađa i prolazite pored škole. Na 23 km rute dolazite do Y raskrižja na kojem držite lijevu stranu i pratite smeđu (turističku) signalizaciju. Ubrzo izlazite iz naselja Buković i vozite uskom asfaltnom cestom kroz karakterističan benkovački krajolik, livade i nisko raslinje. Na 24,6 km ulazite u naselje Podgrađe. U središtu naselja prolazite pored ostataka polukružnog kamena, vjerojatno s lokaliteta Asseria lijevo uz cestu, i ubrzo dolazite do Y raskrižja (25,2 km rute). Na raskrižju skrenite desno i uskom, asfaltiranom cesticom omeđenom suhozidima nastavite prema arheološkom lokalitetu Asseria. U neposrednoj blizini Y raskrižja (još malo naprijed ravno cestom, pa lijevo uz cestu) nalazi se OPG – vinarija Božo Bačić, gdje možete kušati i kupiti vrhunsko, ekološki proizvedeno vino „Cuvée Asseria“ s područja vinogorja Benkovac-Stankovci. Sve ste bliže lokalitetu liburnsko-rimske Asserie, a na 26 km rute već se nalazite ispred ostataka velebnih gradskih zidina. Grad se nalazio na važnoj cesti koja je vodila od kolonije Jadera (Zadar) prema unutrašnjosti i rimskim municipalnim središtima Nedinumu (Nadin), Varvariji (Bribir), te dalje prema Scardoni (Skradin), vojnom logoru Burnumu (Ivoševci kod Kistanja) i dalje prema Saloni (Solin) – glavnom gradu rimske provincije Dalmacije. Najimpresivniji dio današnje Asserie svakako su njezine zidine široke oko 3 m, na sjevernom dijelu sačuvane u visini oko 4 m. Građene su od vapnenačkih poluklesanaca impozantnih dimenzija. U grad se ulazilo na sjeverozapadnom dijelu (stara gradska vrata). Kasnije, oko 113. godine, njihovu funkciju preuzima velebni slavoluk podignut u čast cara Trajana – tzv. „Trajanova vrata“ ugrađen u sjeverni bedem grada. Glavni gradski trg – forum nalazio se na jugozapadnom dijelu uz sam rub grada, iskorištavajući tako prirodnu pogodnost, zaštićenost od vjetra i hladnoće, i lijep pogled na plodno polje. Danas se nad forumom nalazi crkva sv. Duha, a na istom mjestu je istraživanjima utvrđeno postojanje i starije, ranokršćanske crkve. Za vrijeme obnove crkve sv. Duha (nekada crkve sv. Marka), nakon oslobodilačke akcije Oluja 1995. u Domovinskom ratu kada je crkva bila minirana, otkriven je vrlo lijep nadgrobni spomenik iz Benkovca s glagoljičkim natpisom iz 1426. godine, čuva se u Zadru, a ovim važnim otkrićem i Benkovac se upisao u kartu glagoljaških naselja.

Dok stojite ispred samog lokaliteta Asserie, ne možete ne uočiti gljivolike, rezbarijama u kamenu bogato ukrašene kamene stupove – tzv. Cippuse. Radi se o vrsti liburnskog nadgrobnog spomenika. Najveći ih je broj pronađen upravo na području Asserie, gdje su se navodno, prema novim rezultatima istraživanja i izrađivali. Asseria je, i vezano za ranije spomenutu antičku luku Pakoštane i izradu cippusa, imala jako razvijeno kamenoklesarsko gospodarstvo, čija se tradicija do današnjih dana zadržala u ovim krajevima okolice Benkovca, poglavito u obližnjim Lisičićima. Lisičići se također vežu i za opskrbu grada Asserie pitkom vodom, odakle se s izvora Čatrnja akveduktom dugim oko 3 km u Asseriu dovodila voda, a osim akvadukta za opskrbu vodom koristile su se i cisterne za vodu, od kojih je jedna pronađena na samom arheološkom lokalitetu. Sa zidina Asserie pruža se lijep panoramski pogled širom preko Ravnih kotara i prema planini Velebitu u daljini.

Na ovom mjestu završava biciklistički put od antičke luke u Pakoštanima do liburnsko-rimskog grada Asseria, koji se planira revitalizirati uz osuvremenjenu turističku namjenu u Arheološko-turistički park „Asseria nova“ na površini 168 ha. Odmorite se i predahnite u istraživačkoj šetnji ovim upečatljivo lijepim mjestom, jer vas čeka povratak na početak puta odakle se krenuli, u kojem predlažemo posjetiti grad Benkovac ili Šopot s izvorom vode, lokalitetom Crkvina i „Lolinom vatrenicom“.