Vis – Uvala Stončica – Uvala Travna – Komiža – Vis

/2 Comments/in /by

Svakom biciklistu koji se odluči posjetiti otok Vis pružiti će osim uzbudljive vožnje i druga raznovrsna zadovoljstva, među kojima posebno mjesto zauzimaju kulinarska. Čitav otok moguće je proći u jednom danu, jer ukupna kilometraža ne prelazi 40 km, a ukupna nadmorska visina 870m. Zbog mnogobrojnih lijepih uvala, konoba, restorana i mjesta za odmor preporučamo da za obilazak Visa odvojite barem dva-tri dana. Obilazak Visa podijelili smo na Mali i Veliki krug. I jedan i drugi krug mogu se obići u jednom danu.

Vis – Uvala Stončica

Vožnju započinjemo ispred Hrvatskog doma na gradskoj rivi u smjeru starog grada Visa i Policijske postaje. Odmah nakon postaje, a prije restorana Villa Kaliopa treba skrenuti desno. Villa Kaliopa u svojim skutima krije jedan od najljepših mediteranskih vrtova i restorana. Villu obavezno treba posjetiti i uživati u njenim čarima.

Vožnju nastavljamo kratkim usponom do stare ceste za Komižu (1.2km od Visa), a zatim lijevo serpentinama do Križa (180m.n.m.) – križanje na cesti za Komižu (4.5km od Visa). Na križanju jedna asfaltna cesta (ravno) vodi u Komižu, druga natrag u Vis (desno), a jedan makadam se odvaja lijevo nizbrdo prema uvali Stončica. S Križa se pruža prekrasan pogled na viško polje i njegovo najveće blago vinograde.

Slijedimo nizbrdo glavni makadamski put (na nekoliko mjesta odvajaju se manji putovi na desno) i ulazimo u polje s prekrasnim starogodišnjim vinogradima. Vozimo se kroz polje do velike iskopine pijeska (za gradnju ceste), skrenemo desno na široki makadamski put pripremljen za skoro asfaltiranje (dok ovo budete čitali makadam možda bude asfaltiran), nakon 3.4km od Križa dolazimo do prvog odvojka lijevo na manju cestu, skretanje za uvalu Stončica (50-tak metara prije trafostanice).

Ovim putem vozimo 1.6km i dolazimo do prekrasne uvale u koju ćemo se zadnjih par stotina metara morati spustiti po stazi gurajući bicikl. Ovo je prva uvala na kružnom putu po Visu i svakako u njoj treba planirati odmor, kupanje, a preporučamo i mali restoran “Stončica“. Uvalu krasi prekrasna plaža s kristalno čistim morem. Razlikuje se od većine ostalih uvala na Visu, a i Jadranu po tome što je to pješčana uvala. Podmorje je blagog pada stoga i nakon 30m od obale u moru ste do pasa.

Nakon odmora vratimo se do glavnog makadama (1.6km od uvale) i nastavljamo lijevo prema uvali Milna. Također po širokom makadamu pripremljenom za asfaltiranje (vjerojatno već do ljeta 2002 god.). Nakon 2 km (od skretanja) vožnje dolazimo u uvalu Milna. Iz Milne vodi stara uska asfaltna cesta (1.5km) do sela Podstražje (95m.n.m.). U Podstražju možemo odlučiti da li želimo nastaviti do glavne ceste za Komižu (2,8km) ili želimo posjetiti još dvije poznate uvale Rukavac i Srebrenu (cca 2.2km, a zadnji dio do Srebrene još par stotina metara makadama). Od Podstražja do glavne ceste i dalje vodi uski asfaltirani put kroz polja i nakon 2.8km dolazimo do stare ceste Komiža – Vis.

Mali ili veliki krug

Na raskrižju nakon Podstražja možemo se odlučiti za “Mali krug po Visu” ili za “Veliki krug po Visu”. Ako se odlučimo za Mali krug na raskrižju skrenemo desno prema Križu i spustimo se istom cestom u Vis. U protivnom skrenemo lijevo prema Komiži i vozimo Veliki krug.

Plisko polje – Uvala Mala Travna

Na raskrižju skrenemo lijevo i dolazimo u Plisko polje poznato po vinogradima i vinskim konobama. Nakon 1.6km nailazimo na jednu od najzanimljivijih, (ujedno i restoran) “Roki’s”. Obitelj Roki već dugi niza godina proizvodi vrhunsko viško vino. Da nije samo dobra u proizvodnji vina dokazuje i ponuda jela od friških plodova mora i ekološki uzgajanog povrća. Tako u konobi možete pojesti višku pogaču, ribu i meso pečeno na drvu od loze, pravi dalmatinski pršut i sir. Nedaleko od Rokisa skretanje je s glavne ceste, lijevo, u selo Marine Zemlje. U selu skrenemo lijevo na usku cestu do središnjih kuća. Tu je najbolje ostaviti bicikl kod nekoga od domaćih (Višani su svi u pravilu vrlo gostoljubivi i lako je započeti razgovor i dobiti detaljne upute), pa se zaputiti uličicom pored kuće na kojoj je spomen ploča iz II svjetskog rata (komanda zrakoplovne eskadrile NOV-a) po putu do čistine, a zatim srednjom uskom stazom pješke do uvale Mala Travna na viškom dijalektu Mola Trovna. Spuštanje u uvalu traje najviše 15-tak minuta.

Ovo je jedno od najljepših mjesta na Visu, a svakako treba posjetiti gospodina Senka Karuzu i njegovu konobu. Ako se odlučite na objed kod Senka oprez! Kod Senka se odlično jede. Morate se pomiriti s činjenicom da nećete tako brzo krenuti dalje na put. Senko će vas nahraniti i više nego što Vam stane u želudac zato preporučamo da nakon ručka malo prilegnete ili ugodno popričate s domaćinom.

Podšpilje – Komiža – Vis

Nakon posjeta (ručka) u uvali, vratimo se do ceste u Marinim Zemljama, te ponovo na glavnu cestu. Ostalo nam je još 9 km vožnje do Komiže. Skrenemo dakle lijevo i na putu prolazimo kroz mjesta Podšpilje (205m.n.m.). U Podšpiljama se možete odlučiti za posjet selu Žena glava ili Titovoj špilji koja je udaljena 2 km.

Zatim Podhumlje (285m.n.m.) i ubrzo zatim do najvišeg mjesta na ovom djelu kružnog putovanja (310m.n.m.). Pogled s ovog mjesta je prekrasan. Ispred vidimo otok Biševo i Sv.Andriju, a lijevo u daljini Sušac. Tu počnje spust (6.5km) u Komižu vijugavom uskom cestom. Pred Komižom dolazimo do križanja: desno je cesta za Vis (tzv. nova cesta – kojom ćemo se vratiti) i lijevo do centra Komiže. Spustimo se par sto metara i dođemo do stare i napuštene tvornice ribljih konzervi “Neptun”, te skrenemo desno u uličicu Gornji Put i njom se spustimo na rivu u Komižu.

Iz Komiže je lak povratak u Vis. Glavnom cestom koja se uspinje 5km s mjestimičnim nagibom 9% – 10% do prijevoja na 385m.n.m. Na vrhu prijevoja nalazi se crkva Sv. Mihovila. Cesta se zatim spušta prema Visu. U daljini se vidi viški zaljev i otok Hvar.

Za kraj, užitak u brzoj vožnji. Pet kilometara spusta ravno do Visa. Cesta dobra i uglavnom ravna sa dugim i blagim zavojima. Ponovo smo ispred Hrvatskog doma na rivi u gradu Visu.

Vrboska (kamp Naturist) – Jelsa – Svirće – vrh Sv. Nikola

/0 Comments/in /by

Na Hvaru, među ostalim, svakako se treba popeti na najviši vrh toka – Sv. Nikolu, tim više što vožnja, a ni planinarenje pri kraju nisu previše zahtjevni, a priroda i pogled sa vrha, čini mi se, najljepši su na srednjem Jadranu.

Kamp Naturist – Jelsa

Prvi dio od početne točke kampa Naturist do Vrboske i Jelse opisan u sklopu staze Vrboska-Uvala Dubovica-Starigrad-Vrboska pa taj dio samo ponavljamo.

Na izlazu iz kampa skrenemo odmah lijevo i spustimo se dvjestotinjak metara do skretanja desno na stazu za Vrbosku. Staza vodi uz hotel i vile, tik uz more i kroz gustu šumu. Nakon 2,2 km od kampa dolazimo u Vrbosku, skrenemo lijevo na most i odmah nakon mosta ponovo lijevo. I dalje se vozimo uz more po rivi i uz zgradu marine nastavljamo prema Jelsi. Nakon 6,5 km od Vrboske stižemo na rivu u Jelsi. Skrenemo desno kod parka, prije kamene zgrade tj. Gradske kavane. To je cesta koja vodi iz Jelse na križanje, tj. na glavnu cestu za Starigrad i Hvar.

Nakon par sto metara kod vinarije skrenemo desno te dođemo do križanja. Na križanju nastavimo ravno do sela Svirće (4km od križanja). Na početku sela skrenemo lijevo u “centar” i prođemo kroz selo do male vinarije. Odmah nakon vinarije put je koji skreće desno, a na kamenom zidu vidimo i planinarsku markacija (bijeli krug s crvenim obrubom) koja nas dalje vodi sve do vrha Sv. Nikola.

Jelsa – Vrh Sv. Nikola

Nakon 300m asfaltne ceste dolazimo do malog križanja na kojem skrenemo lijevo prateći markaciju i prelazimo na makadamski put dugačak točno 5km (na strmijim mjestima makadam je zaliven betonom pa je vožnja olakšana). Cesta vodi čas kroz polja lavande, a čas kroz šumu i vinograde.

Pri kraju uspon je blaži, a makadamska cesta prolazi kroz šumarak borova. Na izlasku iz šumarka ukazuje nam se prekrasna polja lavande i vinograda posred otoka. Vozimo do sredine polja pazeći da nam ne promakne, s lijeve strane, mala tablica sa oznakom pješačkog puta do vrha.

Tu ostavimo bicikl i za 20-tak minuta, prateći markaciju, popnemo se na vrh gdje se nalazi mala crkvica i križ (vrh vidimo pred sobom čim dođemo u polje). S vrha se pruža jedinstven pogled na sve otoke srednje Dalmacije: preostali dio Hvara sa poljima na istok i Paklenim otocima na zapadu, Šoltu, Brač, Korčulu, Lastovo, Vis, poluotok Pelješac, na kontinentu planine Mosor i Biokovo.

Sv. Nikola – Kamp Naturist

Povratak u kamp je istim putem. Dužina vožnje do vrha je ukupno 17km. Vožnja nije zahtjevna osim što je makadam na par mjesta tehnički zahtjevniji.

Zlatar – Belec – Konjščina – Zlatar

/0 Comments/in /by

Staza Zlatar-Belec-Ivanščica-Zlatar vodi Vas kroz prekrasne krajolike hrvatskog Zagorja i dvorce koje možete posjetiti. Ono što ćini zagorski krajolik interesantnim su njegovi svima poznati brežuljci (bregi). Između brežuljaka smještena su mnoga mala i veća naselja koja svojom privlačnošću daju dodatnu ljepotu vožnje biciklom kroz Zagorje. Ako ste rekreativni biciklist i želite laganu vožnju s lijepim pogledima na krajolik i dvorce onda svakako trebate odvoziti ovu stazu.

Zlatar-Martinščina

Nakon što smo pronašli pogodno mjesto odakle ćemo krenuti, pripremimo bicikl i laganom vožnjom krećemo na put. U središtu Zlatara je prekrasna crkva (160 m/nm visine) kod koje skrećemo desno u Varaždinsku ulicu i vozimo se u smjeru Borkovca. Nakon 2km dolazimo do križanje gdje nastavljamo put prateći znak Borkovec. U Borkovcu se pruža prva prilika da razgledamo obližnji dvorac koji se nalazi nedaleko od glavne ceste. Na izlazu iz Borkovca vozimo u smjeru Ratkovca (na raskršću kod raspela skrenemo lijevo). Nakon 3 km vožnje (na 200 m/nm) otvara nam se pogled na karakteristični zagorski krajolik s bregima razasutim na sve strane, a ispred nas na gorje i najviši vrh u Zagorju – Ivanščicu (1060 m/nm). Nakon kraće vožnje stižemo u mjesto Martinščina. Tu je vrijedno pogledati gotsku crkvicu Sv. Martina. U okolici Martinščine, ako želimo, možemo posjetiti dvije crkve u obližnjem Loboru. Skrenemo s našeg planiranog puta za Belec i kratko po makadamu stignemo u Lobor u kojem su crkva Sv. Ane i crkva Majke Božje Gorske.

Martinščina-Belec

Vožnju nastavljamo skrenjem u desno prije crkve prateći putokaz na maloj žutoj pločici za Belec. Kratkim usponom na 265 m/nm dolazimo do raskršča na kojem skrenemo za Repno i našim prvim ciljem, mjestom Belec. Dalje nas cesta spušta sve do mostića dok se na lijevu stranu pruža prekrasan pogled na Ivanščicu i okolne vinograde. Nakon mosta cesta se blago uspinje i nakon 7,3 km od Zlatara dolazimo do raskršća u obliku slova “T” na kojem skrećemo desno (na lijevo je makadamski put). Kratko nakon toga uspnemo se na brežuljak i dalje se vozimo po hrptu. Desno i lijevo pruža se široki pogled na brege i vinograde. Nakon Velikog Repna cesta se ponovo spušta. Kratko se vozimo kroz šumicu (nakon izlaska iz šume ponovo lijep pogled). Ulazomo u Lončare gdje na raskršču skrenemo lijevo prateći znak za Belec. Od Lončara se cesta vijugavo spušta prema Belecu.
Nakon što prijeđemo most u mjestu G. Batina, 10km od Zlatara, kod kafića 3M skrenemo cestom lijevo i prođemo pokraj prometnog znaka (vijugava cesta 1500m). Po želji u obližnjem kafiću možemo se okrijepiti. Nakon odmora nastavljamo put. Dolazimo do raspela (na cijelom putu nailazimo na mnogobrojna prekrasan i interesantna raspela) nakon kojeg počinje blagi uspon.
Ulazimo u Belec. Na lijevoj strani iza vatrogasnog doma je crkva Marije Snježne, a nešto dalje i crkva Sv. Juraj. U daljini, u podnožju Ivanščice, lijepo se vidi Belec Grad. Na skretanju za crkvu Marije Snježne je veliki drveni putokaz/tabla sa oznakama za planinare. Više puteva vodi na vrh Ivanščice i prema Belec Gradu.

(Opcija)

Kod crkve Marije Snježne odvaja se uska cesta prema gradini, te je njome moguće doći i na stazu koja vodi na vrh Ivanščice (skrenuti desno malo prije gradine). Udaljenost od Beleca do vrha je 7.9 km. Put je pogodan za vožnju biciklom osim što poteškoće mogu predstavljati žljebovi (posebno nakon kišnog vremena) budući da tim putem domari doma na Ivanšćici voze snabdijevanje. Putem se obilno služi i šumarija. U Belecu se dakle možemo odlučiti za uspon na Ivanščicu, posjet planinarskom domu (1061 met n/m) , te nakon toga povratak u Belec i nastavak kružnog puta natrag u Zlatar.

Belec-Selnica

Nastavljamo iz Beleca glavnom ulicom u smjeru Gornje Selnice. Spuštamo se i na izlasku iz Beleca skrećemo desno kod autobusnog stajališta (drveno sklonište). Na 13,5 km od Zlatara dolazimo do potoka Selnica, mostića i planinarske oznake koja označava još jedan od mnogobrojnih puteva na vrh Ivanščice. Putovanje nastavljamo spuštajući se ravno i vijugavom cestom kroz dolinu dok Ukupni uspon varira +/- 50 metara.
Dolazimo do Belečkog Završja nakon 15km (putokaz na desno pokazuje prema Konjščini, Vižanovcu i Petruševcu). Nastavljamo samo ravno. Nakon 17,4 km dolazimo u mjesto Selnica. Na izlasku iz mjesta na desno je proširenje (parkiralište) ispred spomenika u gustoj crnogoričnoj šumi, a par sto metara dalje na desno je odvojak za stari dvorac Selnica. Dvorac je na brijegu, a u nizini se vidi malo jezero i pogled na šume.

Selnica-Konjščina-Zlatar

Nakon posjete ruševinama starog dvorca krećemo dalje, te dolazimo do jedne moderne kapelica gdje skrenemo desno, a nakon 21 km dolazimo do još jedne kapelice i skrenemo lijevo te se počinjemo spuštati. Nakon 22,8 km dolazimo u centar Budinščine. Prolazimo pokraj diskont dućana i dolazimo do raskršča na kojem skrenemo desno prema Zaboku i Zlataru.
Ubrzo nakon skretanja počinjemo kratak uspon na brežuljak i s desne strane ugledamo stari dvorac koji je u fazi renovacije. Cesta zatim vijuga uz željezničku prugu nakon par km počinje kratki uspon od 8%. U idučih nekoliko km cesta vijuga i diže se i spušta te prolazimo kroz tipičan zagorski pejzaž. Prolazimo kroz Krapina Selo (185met.n/m), Galovec (29km), Jelovec (30 km) i Konjščinu.
Nakon Konjščine (pogledajmo kasnogotički kaštel) dolazimo do benzinske pumpe “Bistra Benz” i raskršče na kojem slijedimo znak za Zlatar Bistricu. Nakon toga na velikom raskršču slijedimo znak Zabok-Zagreb i nakon 300 metara dolazimo do benzinske pumpe Total. Prekoputa pumpe na desno u polju ugledati ćemo ruševine staroga grada.
Nastavljamo ravno po glavnoj cesti kroz Turnišče, Lipovec (36,3km), zatim Veleškovec, ulazimo u Zlatar Bistricu (41km) te na raskršču skrečemo desno u Zlatar i vračamo se pred crkvu na glavnom trgu u Zlataru gdje završavamo vožnju u dužini od 45,5 km.

Vrboska-Pitve-Sv.Nedelja-Uvala Dubovica-Starigrad-Vrboska

/0 Comments/in /by

Ako želite po otoku Hvaru voziti bicikl pružaju vam se mnoge mogućnosti, ali ako ste spremni cijeli dan provesti sa biciklom, i u tom jednom danu vidjeti skoro sve što je interesantno onda bi vas ovaj opis trebao potpuno zadovoljiti.
Predlažemo da vožnju planirate kao jednodnevan izlet, jer je “planinarski” dio dosta naporan,
A osim toga na putu se pružaju lijepe mogućnosti za kupanje i kulinarsko uživanje.

0 Km – 12 Km Kamp “Naturist” (Vrboska) – Tunel Pitve

Za početnu točku izabrali smo kamp “Naturist” (021 774 034) budući da je to idealno mjesto za boravak biciklista koji putuju sa šatorom. Kamp se nalazi gustoj borovoj šumi, malo izvan mjesta, u uvali idealnoj za kupanje i sunčanje, sa pogledom na Bol na Braču i u daljini na Biokovo i Makarsku.

Na izlazu iz Kampa odmah skrenemo lijevo i spuštamo se dvjestotinjak metara do skretanja u desno na stazu za Vrbosku. Staza vodi uz hotel i vile, tik uz more i kroz gustu šumu.

Nakon 2,2 km ulazimo u Vrbosku, skrenemo lijevo na most i odmah nakon mosta ponovo lijevo. I dalje se vozimo uz more po rivi kroz Vrbosku, uz zgradu marine nastavljamo prema Jelsi. Nakon 6,5 km vožnje stižemo na rivu u Jelsi. Skrenemo desno kod parka, prije kamene zgrade tj. Gradske Kavane. To je cesta koja vodi iz Jelse na raskršće tj. na glavnu cestu za Hvar.
Vozimo po cesti za Hvar pored benzinske pumpe i dolazimo do raskršća.(treba paziti da kod vinarije ne skrenemo desno već nastavimo polu lijevo. Na raskršću idemo ravno tj. slijedimo znak Pitve – Sv. Nedelja. Dolazimo do još jednog manjeg raskršća i tu nastavljamo ravno. Nakon 9km oznaka mjesta Pitve upozorava nas da smo vrlo blizu. Donje i gornje Pitve vidimo lijepo iznad nas, usječene u brdo. Također vidimo i usjek u brdu u kojem pretpostavljamo da se nalazi tunel o kojem toliko pričaju biciklisti, ali i vozači. Kada prođemo Pitve na lijevo se pruža lijepi pogled u dolinu, šume, vinograde i Jelsu, a u daljini i Biokovo. I dalje slijedimo znakove za Ivan Dolac i sv. Nedelju.
Dolazimo do tunela (240 m/nm), koji je svakako posebna atrakcija. Dug je 1.4 km, a nizak i uzak taman da kroz njega može proći kombi.(nisam siguran za veći kamion) Tunel nije osvijetljen.
Danju postoji signalizacija – sa svake strane su dečki povezani poljskim telefonom. Oni propuštaju vozače naizmjenično. Jedini normalan i siguran način prolaza kroz tunel je da se zamoli vozač automobila, da upali duga svjetla i strpljivo vas prati a biciklist vozi ispred njega. U tom slučaju prolaz je siguran i interesantan. Svaka druga kombinacija sa vlastitim svjetlom, je nepotrebna, a i svjetlo sa dna tunela smanjuje efekt biciklističke lampe.

12,5 Km – 21,5 Km Tunel Pitve – Sv. Nedelja

Po izlasku iz tunela pruža nam se pogled na pučinu, otok Ščedro obrastao u gustu šumu, a u daljini Korčula. Počinjemo se strmo spuštati, i nakon par serpentina dolazimo do raskršća. Lijevo se skreće za Zavalu. Idemo ravno i dalje slijedeći znak Ivan Dolac, Sv.Nedelja. Vozimo po izohipsi otprilike na osamdeset metara iznad mora sve do Sv. Nedelje.
Prolazimo Ivan Dolac (17km). Tu je lijepa plažica i tko već sada želi može se spustiti i okupati se, ali ja nastavljam, jer će biti i boljih prilika.
Niz padine se pružaju vinogradi i šuma, a na pučini se vidi hrid sa svjetionikom i još jedna hrid tanka poput igle (otoci Lukavci). Naprijed u daljini vidi se i otok Vis. Na desno visoka brda sa maslinama i lavandom. Ovaj dio je u punom sjaju u 6 mjesecu kada cvate lavanda.

Približavamo se Sv. Nedelji. Prvo dolazimo do mjesta gdje se jedna cesta odvaja visoko uz brdo, a mi tu skrenemo lijevo. Odmah nakon toga dolazimo do mjesta gdje se cesta odvaja desno uzbrdo i lijevo nizbrdo. Ovaj puta idemo desno oštro uzbrdo do table na kući na kojoj piše Put Stjepana Radića.
Tu je početak iskušenja za bicikliste, koji imaju malo planinarskog instinkta. (Svakako se dobro opskrbiti s vodom !!!!!!)

21,5 Km – 27,5 Km Sv.Nedelja – Uvala Dubovi dol (cesta Hvar-Starigrad)

Od ove table između kuća spušta se strma betonirana staza, koja nakon stotinjak metara prelazi u kozju stazu (21,5km). Još par stotina metara možemo voziti, a onda prema sposobnostima, bicikl treba malo voziti, više gurati, a kasnije dijelom malo i nositi.
Vjerovali ili ne ova kozja staza ima i svoje ime. Naime nakon nekog vremena dolazimo do kamene ploče na kojoj piše Put Ludovika Bočka. Nakon ploče jedan put ide strmo u brdo ali mi idemo lijevo nizbrdo. Prolazimo kapelicu i dolazimo na uzvisinu sa koje vidimo prekrasnu malu uvalu, a iznad nje spektakularne stijene na poseban način vertikalno izbrazdane djelovanjem kiše i erozije.
To je uvala Lučišće. U uvali planiramo duži prekid. Prvo zato jer je idealna za kupanje, a neoprostivo je ne javiti se Barba Tomislavu i noni Ruži koji preko ljeta stanuju u maloj kućici iznad uvale. Imaju izvrsno vlastito crno vino, a svakako se treba pokušati dogovoriti i za marendu. Premda to nije restoran, nevjerojatno su gostoljubivi, a sve što nude ili je iz vlastitog vrta ili je barba Tomislav ulovio.
Nastavak puta odrediti ćemo prema vremenu. Ako je ljeto i velika vrućina svakako treba pričekati dok sunce malo padne, jer nas čeka sat i pol hoda po kamenjaru, a ne treba zaboraviti da sa sobom imamo i bicikl.
Barba Tomislav kaže da je već vidio dosta biciklista da ovuda prolaze, ali da misli da još nijedan nije išao dvaput.
Ipak kasnije popodne nastavljam, prema njegovim uputama.
Prvo je iz uvale velika uzbrdica, te se kratkim serpentinama uspinjemo na 130 m/nm.

Onome tko uživa u ljepotama mediteranskog i kraškog krajolika, neće biti teško podnijeti napore hoda po ovoj stazi. Nakon što smo se uspeli na vrh iznad uvale krećemo se uskom stazom. Ako se okrenemo unazad pruža se pogled na Sv. Nedelju. Na uzvisini (nakon 50-tak minuta hoda) sa koje nam se čini da ćemo doći do duboke uvale, staza se razdvaja. Treba krenuti desnom stazom dolje. Tu počinje gusta makija, jer stazom gotovo nitko ne ide, osim none Ruže koja posjećuje svoju rodbinu u Dubovici. Ona kaže da je bolja i šira staza na lijevo, ali tu nisam išao pa ne mogu garantirati.
Lijevo ili desno, nakon desetak minuta već smo u uvali Pišćena. Tu je i kuća gdje se može okrijepiti. Nastavljamo ravno kroz sasvim drugačiji krajolik nego do sada.
Kroz spaljenu šumu i visoku travu pola sata od Pišćene stižemo u uvalu Dubovi Dol (selo se zove Dubovica). Tu je kraći odmor kod Bobsa, Zagrepčanina koji drži “Bistro” sa posebnom atmosferom. Osim toga uvala je dobra i za još jedno kupanje.

27,5 Km – 36 Km cesta iznad Dubovice – Starigrad

Nakon odmora oštar uspon do ceste Starigrad-Hvar. Napokon ponovo sjedam na bicikl, i nakon kratke vožnje uzbrdo dolazim do tunela (širok, osvijetljen, ventilira…) Po izlasku iz tunela pogled na uvalu i Starigrad, a u daljini otok Brač. Cesta se strmo spušta do Starigrada. Kada dođemo do raskršća gdje je lijevo označeno skretanje za trajektnu luku, skrenemo lijevo. U dnu zaljeva u trajektnoj luci je staza koja nas vodi do Strigrada uz more, a put je ljepši nego da idemo glavnom cestom.
Ulazimo u Starigrad u kojem nam je namjera posjetiti i ponovo marendati u jednoj od interesantnijih ugostiteljskih pojava.

“Češka konoba” vlasnika Jan Dedera, nudi originalne češke specijalitete, ali i originalne Dalmatinske, na kraju i originalne kombinacije. Jan je majstor kuhinje ali i ribolova.
Konoba se zove “Amfora” na malom trgu Škor (021 765 921).
Nakon kulinarskog, ribolovnog, planinarskog i gljivarskog razgovora krećemo prema autobusnoj stanici i tržnici te nastavljamo dalje prema makadamu za Vrbosku.

36 Km – 45 Km Starigrad – kamp “Naturist” (Vrboska)

Makadam prolazi kroz vinograde i prekrasne krajolike. Prolazimo pored malog aerodroma sa “makadamskom” pistom za jedrilice i male avione. Makadam nakon nekog vremena prelazi u usku asfaltiranu cestu, te dolazimo do raskršća. Na lijevo vidimo plavu tablu – oznaku za kamp “Naturist” ali mi nastavljamo ravno. Ta će nas cesta ponovo dovesti u centar Vrboske. Skrenemo lijevo pa preko mosta desno i istim putem uz more do kampa.

Cres – Grmov – Lubenice – Valun – Cres

/0 Comments/in /by

0 km – 19, 9 km Marina Cres – odvojak na makadam za Grmov

Početak vožnje je u creskoj marini. Marin ima ugodan i smirujući ambijent i besplatno parkiranje ako ste u Cres došli s biciklom na automobilu. Prije vožnje naručite hladan sok u kafiću s pogledom na lijepe brodove. Napuštamo marinu, preko rampe, uzbrdica i dolazak na glavnu cestu. Lijevo se skreće za Cres, a mi slijedimo desno znak za Mali Lošinj.
Nakon 6,6 km stižemo na neku vrst prijevoja (285 m) nakon toga kratko spuštanje pa opet mali uspon dolazimo prvo do skretanja za Lubenice, nastavljamo ravno, i onda do skretanja za Orlec (9 km). Odmah nakon ovog raskršća na lijevu stranu pruža nam se spektakularan pogled na otoke (Krk, Grgur,Goli,Rab…) i Velebit.
Nakon 11 km popeli smo se po zavojitoj cesti na visinu od 340 m. Sada smo na najvećoj visini prvog dijela staze i od 12. km cesta blago spušta s povremenim malim usponima. Vozimo kroz gustu borovu šumu, a kada se na momente s lijeva šuma prekine pruža se sve ljepši pogleda na otoke i kopno.
Nakon 15 km počinje spust prema raskršću tj. odvojku za Martinšćicu. Nakon jednog zavoja pred nama se ukaže u daljini brdo Osorčica – brdo otoka Lošinja (najviši vrh Televrina 589 m/nm).
Nakon 16km prolazimo kroz mjesto Vrana (240 m/nm), te nakon što prođemo kuće na desno nam se ukaže Vransko jezero. Tu se preporuča zastati i baciti pogled na drugu stanu brda iznad jezera. Ako pažljivo promatramo vidjeti ćemo dio staze usječene u brdo, to je makadam na koji ćemo stići nakon nekoliko kilometara vožnje.
Nakon 18 km počinje strmiji spust a u daljini na desno ponovo vidimo more, a ako po lijepom vremenu i otok Unije. Na 19 km je skretanje i putokaz za Martinščicu. Na raskršću je govornica i česma na kojoj se može osvježiti i dopuniti boca s vodom.
Krenemo tom cestom i sada treba paziti, jer ćemo nakon 900 metara ugledati tablu (na više jezika)
Ornitološkog društva Cres i tu skrećemo na makadam koji iznad jezera vodi do zaselka Grmov.

19,9 km – 33 km početak makadama za Lubenice

Makadam je dug 10 km. Malo vozimo po ravnom a onda uspon pa malo gore dole i na kraju spuštanje do odvojka gdje skrenemo lijevo na usku asfaltnu cestu. Tu počinje uspon dug 2,5 km (pri kraju kroz neobičnu crnogoričnu šumu) te stižemo u toliko opisivane i slikane Lubenice. (382 m/nm) U sredini je mali trg i gostiona po imenu “Lubenička loža”.
Prekrasan pogled na pučinu i otoke, a dolje na uvalu sa plažom idealnom za kupanje. Pristup je moguć samo strmom stazom ili brodićem, pa nema velike gužve. Tko želi može ostaviti bicikl i spustiti se. Nema oznaka ali gotovo sve staze, a ima ih više (neke se vide sa zidića) vode do plaže. Spust po kamenitom terenu (nemoguće je ići biciklom) traje oko 50 minuta, a uspon 1 sat.

33 km – 44 Lubenice do početka makadama na odvojak za Valun

Kada smo se nauživali pogleda i okrijepili u “loži” vraćamo se istim putem natrag, ali ne skrenemo desno već produžujemo prema Valunu. Loša asfaltna cestica stalno se spušta, prolazimo kroz još jedan pitoreskni zaselak – Mali Podol i nakon 10 km dolazimo do raskršća na kojem je lijevo skretanje za Valun (tko želi može se tom cestom spustiti u sam Valun na obalu) ali mi krećemo desno (nema oznake, ali to je asfaltna cesta za Cres) i nakon šestotinjak metara na ravnom dijelu, prije lijevog zavoja, opaziti ćemo uski makadam. Kao znak za skretanje na makadam vidjeti ćemo i mali stupić sa brojem 11 i debelu vodovodnu cijev sa pipom. Taj makadam koji vodi u cresku marinu je vodovodni put a ispod makadama su vodovodne cijevi. Pedesetak metara iznad ovog skretanja na lijevo možemo vidjeti isti takav putić na desno. On vodi do centralnog rezervoara na Vranskom Jezeru. (Tu nisam vozio, ali i to se može istražiti).

44 km – 52 km Makadam Valun do creska marine

Dakle skrenemo lijevo na makadam i nakon par km pruža nam se pogled na cijelu valunsku uvalu. Cesta ide gotovo po izohipsi (varira od 130 – 180 m nad morem). Nakon 800 metara moramo stati i proći kroz drvena vrata koja sprečavaju da ovce pređu iz jedne parcele u drugu. Biti će ih više na našem putu. (Sva vrata treba pažljivo otvoriti i zatvoriti da se ne oštete, i da nakon našeg prolaza ostanu dobro zatvorena. Vlasnicima ovaca to je jako važno, pa premda možda netko ispred nas nije poštivao ovo pravilo, ipak se od nas očekuje da vrata zatvorimo, a čak i popravimo pokidani konop ili oštećenje.)
Cesta se stalno blago spušta i diže, a tu i tamo su kratki strmi usponi i spustevi. Gotovo cijelim putem vidimo u daljini cestu kojom ćemo proći. Pred kraj makadam prelazi u usku betoniranu stazu i nakon jednog zavoja pred nama se otvori pogled na zaljev u čijem dnu je marina, a na lijevo pogled na grad Cres. Spuštamo se blago i na kraju dolazimo na početak tj. u isti kafić iz kojeg smo i krenuli, pa bi planinari rekli da smo time još jedanput dokazali da je zemlja okrugla.

Novi Vinodolski-Breze-Bater-Novi Vinodolski

/0 Comments/in /by

Turistička zajednica općine Novi Vinodolski obilježila je 6 staza i izdala zanimljiv prospekt sa uputama. Mi smo odabrali po našem mišljenju najljepšu i najatraktivniju stazu broj 6 tzv. “Stazu vidika”.
Ostale staze mogu se pogledati na situ www.tz-novi-vinodolski.hr

0 km – 17 km Novi Vinodolski – Breze

Kreće se iz centra Novog Vinodolskog sa obale (benzinska pumpa) prema cesti za Split (Klenovicu) tj. od obale odmah desno na glavnu cestu. Nakon par sto metara prolazi se ispred Turističkog ureda i zatim do jednog raskršća gdje se cesta razdvaja na lijevi i desni krak. Lijevi krak je označen sa putokazom Bater, Breze.
Krenemo tim lijevim krakom blago uzbrdo i nakon nekoliko serpentina dižemo se već dovoljno visoko za lijepe poglede na Vinodolski zaljev i otok Krk. Nakon još nekoliko kilometara vozimo uz veliko odlagalište smeća, te dolazimo do odvojka za Bribir. Nastavljamo poludesno i uzbrdo prema Bateru i Brezama. Krajolik je sve ljepši i atraktvniji. Na desno planine i u daljini pogled na vrhove Velebita. Nakon 12 km dolazimo u Bater. Mali odvojak vodi u samo selo ali mi nastavljamo glavnom cestom. (Kroz selo Bater proći ćemo na povratku.)
Na tom odvojku je drvene tablica sa slikom bicikla koja vas ne treba zbuniti (naići ćemo na sličnu tablu više puta) to je stara tabla koja označava stazu u obratnom smjeru. Još par kilometara i primičemo se klancu i ugođaj se naglo mijenja iz mediteranskog u pravi gorski. Na 17 km nalaze se Breze, mjesto sa par kuća i pravom starinskom pilanom koju je interesantno pogledati i popričati sa dečkima, ako ste kojim slučajem odlučili ovu stazu voziti pod tjednom. Sa desne strane je i gostiona za pilare “K Bijelome Konju” (051 793 802) tu se može okrijepiti, ali se za obrok mora unaprijed dogovoriti.

17 km – 28 km Breze – Luka Krmpotska

Nakon Breza asfaltna cesta se i dalje uspinje i nakon ukupno 20,2 km skreće se desno u šumu (skretanje je označeno žutom strelicom na drvenoj pločici. Na pločicama su i strelice u drugim bojama, ali mi ovaj puta pratimo samo žutu strelicu). Cesta se još malo uspinje te dostižemo najviši dio na svom putu od gotovo 1000m/nm. Nakon što smo prešli na makadam staza se počinje spuštati. Nakon par km izlazimo iz šume i pred nama se pruža pogled desno na cestu kojom smo došli, na okolne planine, na more, otok Krk i ostale otoke. Nastavljamo vožnju u smjeru istoka tj. prema Velebitu na koji se također pruža prekrasan pogled. Prolazimo ispod dalekovoda, neko vrijeme vozimo po ravnom terenu, a zatim počinje lagani spust. Nakon 23 km izlazimo iz šume, ponovo pogledi na sve strane. Još jedan puta smo na 900 m/nm. Na 26 km zavoj i jedna kamenita široka staza ide u brdo, a mi slijedimo oznaku i nastavljamo prema dolje. Zatim dolazimo do podvožnjaka i počinjemo se spuštati do jedne kuće. To je prva kuća na koju nailazimo nakon vožnje od Breza (premda bi se po karti trebalo naići na još neke kuće prije Luke, nismo ništa vidjeli jer su po riječima mještana u Luci, sve su kuće duže vremena nenaseljene i zarasle su u grmlje i gustiš). Dolazimo do mjesta Luka, prestaje makadam, a počinje uska asfaltirana staza.

28 km – 37 km Luka Krmpotska – Bater

Nakon par sto metara dolazimo u mjesto sa više kuća, gdje treba pripaziti i krenuti ravno pored jednog kamenog zida (više puteva se odvajaju desno i ravno.)
Nakon 500m dolazimo do Lovačkog doma, u kojem je restoran kojeg zovu “Zvonko” i gdje se mogu probati lovački specijaliteti.
Nastavljamo ravno i dolazimo do raskršća. Pedesetak metara naprijed vidimo kameni spomenik (700mn/m), ali mi skrenemo desno na lijepu široku asfaltiranu cestu (skretanje je označeno). Cijelim putem nismo vidjeli ni čovjeka ni automobila osim u Brezama, premda je bio 7. mjesec tj. puna sezona. Ponovo se otvara pogled na sve strane, more, otoke, Velebit, te u daljini i na cestu kojom ćemo se voziti idući par kilometara. Sada je već jasno zašto je staza zaslužila ime “Staza vidika”. Na ovom dijelu se mogu postići velike brzine budući da vozimo po preglednoj širokoj asfaltnoj cesti, po serpentinama s dugim ravnim dijelovima, a prometa kao da i nema. Dolazimo do odvojka za Podmelnik (560 mn/m – označeno znakom – žuta strelica) skrećemo desno na usku asfaltiranu stazu/cestu. Na 32,5 km dolazimo do kratkog oštrog uspona (samo 50-tak m dugog) nakon kojega se opet pruža lijep pogled, ali ovaj puta u smjeru Vinodola, budući da sada vozimo na zapad, prema Bateru.
Dolazimo do znaka za Drsnik 1.4 km. Nastavljamo asfaltnom stazom do mjesta gdje se desno odvaja makadamska staza i tu skrenemo desno. Taj makadam vodi do Batera. Treba pripaziti da se ne ode ravno. Na 36 km makadamska staza prelazi u asfaltnu i dolazimo do mjesta gdje treba skrenuti na zavoju lijevo, dok jedna staza nastavlja blago desno. Dakle skrenemo lijevo, i nakon 1km stižemo u Bater (480 m/nm).
Nakon osamljenih staza kroz šume i planinski ugođaj, čini nam se da u Bateru buja život. Svaka kuća ima štalu, krave šetaju po mjestu, posvuda parcele sa povrćem itd.

37 km – 49 km Bater – Novi Vinodolski

U selu na raskršću treba paziti da se skrene desno cestom koja ide oštro uzbrdo, premda to na prvi pogled izgleda nelogično, jer će nas ta cesta nakon kraćeg uspona i par zavoja odvesti na glavnu cestu kojom smo došli iz Novog Vinodolskog na putu prema Brezama.
Sada preostaje samo da se tom cestom spustimo u Novi Vinodolski. Dugi spust dolazi kao nagrada na kraju izleta posebno jer sada vidimo sve ljepote koje nismo bili u stanju dobro pogledati kada smo se penjali prema Brezama. Vožnja završava na obali Novog nakon 49 prijeđenih km.