Ova biciklistička ruta po Hrvatskom primorju i njegovom zaleđu srednje je zahtjevna do teška i prolazi kroz brežuljkaste krajeve Vinodolske doline kombinacijom asfaltne i makadamske podloge. Na uzvisinama iznad doline još i danas pažnju plijene srednjevjekovne utvrde-kašteli velikaške hrvatske obitelji Frankopan. Najzahtjevniji dijelovi rute su baš ti završni usponi do samih dominantnih pozicija kaštela, najljepših vidikovaca na okolicu. Ruta je dugačka 55 km, ima ukupno 750 m uspona, a kreće iz Grobnika i završava u Novom Vinodolskom.

Ukupno je 10 frankopanskih kaštela, u cijelosti revitaliziranih i otvorenih za posjet uz najavu. Oni su  redom: Grobnik na području općine Čavle, Bakar i Hreljin na području grada Bakra, Nova Kraljevica i Grad Zrinskih na području grada Kraljevice, Novi Vinodolski i Ledenice na području grada Novi Vinodolski, te Drivenik, Bribirska kula i Grižane na području Vinodolske općine. Revitalizacija i stavljanje u turističku funkciju atraktivnih frankopanskih kaštela polazi od prezentacije priče o bogatoj i uzbudljivoj prošlosti plemićke obitelji Frankopana koji su živjeli na ovim prostorima od početka XII. stoljeća do druge polovine XVII. stoljeća.

Uz frankopanske kaštele na ovoj ruti svakako posjetite ruralni hotel – hotel baština “Balatura” u Triblju i obližnji Drivenik s jednim od najljepših pogleda na Vinodolsku dolinu, također i obližnje Grižane rodno mjesto hrvatskog minijaturista svjetskog glasa Juraja Julija Klovića i dakako Novi Vinodolski koji se razvio oko frankopanskog kaštela iz 17. stoljeća i do danas sačuvao srednjevjekovnu strukturu uskih i krivudavih uličica i volti, malih trgova te vrijednih ambijentalnih cjelina. Svakako posjetite srednjovjekovnu kulu “Kvadrac”, očuvani dio frankopanskog kaštela, u kojem je 1228. sastavljen Vinodolski zakonik, a prisjetite se i znamenite hrvatske obitelji Mažuranić koja se veže za ovaj grad i “Pozdrava Vinodolu” iz 1830. god. djela bana, pjesnika i jezikoslovca Ivana Mažuranića.

Kulturno-povijesne, etnološke i prirodne vrijednosti

• Stari grad Grobnik ili Kaštel Grobnik nalazi se na vojno i gospodarstveno povoljnom mjestu Vinodola, na brežuljku iznad Grobničkog polja. Grad Grobnik nalazi se u sklopu hrvatske države od 10. stoljeća. Od godine 1225. vlasništvo je knezova Krčkih, koji se od 14. stoljeća nazivaju Frankopani. Zidan je u obliku trokuta, opasan zidom i kulama. Ime Grobnik i njegovi vlasnici spominju se 1228. godine u Vinodolskom zakonu, jednom od najznačajnijih pravnih dokumenata feudalne Europe. Pisan je glagoljicom na hrvatskom jeziku. U 14. i 15. stoljeću slijede osmanlijski prodori nadomak samog grada. Osmanlije su 1493. godine slomili hrvatsku vojsku u bitci na Krbavskom polju, ali se knez Bernardin Frankopan iz Grobnika uspio održati. Iz ruku Frankopana Grobnik je prešao u ruke njihovih rođaka Zrinskih. Godine 1671. nakon Zrinsko-frankopanske urote i propasti tih plemićkih obitelji, stari grad Grobnik je opljačkan i predan Dvorskoj komori.
• Stari grad Bakar ili Kaštel Bakar - Godine 1102. stvoreno je ugarsko-hrvatsko kraljevstvo, a ugarsko-hrvatski kralj Andrija II. predao je 1225. g. Vinodol, a time i Bakar, posebnom darovnicom Krčkim knezovima, kasnije nazvanim Frankopanima. Pod Frankopanima grad Bakar je jedan od gradova potpisnika slavnog Vinodolskog zakona iz 1288. g., i tada se prvi puta u nekom dokumentu spominje hrvatsko ime za grad Bakar. Pod Frankopanskom vlašću grad Bakar kao samostalna općina, communitas, ima vlastitu upravu, crkvenu i vojnu organizaciju. Sve to doprinosi jačem razvoju Bakra kao prometnog, trgovačkog i kulturnog središta. Krajem XV. st., a napose početkom XVI. st. za Bakar stižu crni dani jer tursko nadiranje priječi trgovinu s unutrašnjošću, a na moru ometaju trgovinu Mlečani.  Stjepan III. Frankopan bio je posljednji od Krčkih knezova gospodar Bakra. Naime, nije imao potomstva pa je odlučio da sinovi njegove sestre Katarine Šubićeve budu nasljednici njegovih posjeda. Tako, Stjepan Frankopan umire 1577. g., a gospodar Bakra postaje njegov nećak Nikola Zrinski.   Od tada, pa sve do 1671. g., gradom Bakrom upravlja druga velikaška hrvatska porodica, a to su Zrinski. Pod upravom Zrinskih oživljena je trgovina u Bakru, no zbog Uskočkog pitanja u nekoliko navrata dolazi do sukoba s Mlečanima. Zrinski mudro vode trgovačku politiku, naročito Petar Zrinski koji upravlja Bakrom od 1649. g., davši trgovini potpunu slobodu uz neznatna opterećenja, što je rezultiralo time da je Bakar bio luka s najsnažnijim prometom u cijelom Hrvatskom primorju. Najpoznatija i svakako najatraktivnija građevina u Bakru jest srednjovjekovna tvrđava Kaštel. Ova monumentalna i impozantna građevina u obliku kakvom je danas vidimo potječe, nakon raznih pregradnji, iz 18. stoljeća, no naravno njeni se korijeni protežu mnogo dublje u prošlost. Graditeljska osnovica Kaštela kakvog ga danas poznajemo nastaje početkom 16. stoljeća kada je ta frankopanska utvrda dodatno ojačana i utvrđena zbog prijetnje turske opasnosti. O tome svjedoči i glagoljski natpis iz 1530. godine uklesan na gornjem dijelu kamene vratnice ulaznih vrata. Da je na mjestu današnjeg Kaštela postojala i ranije od te godine utvrda tj. gradsko naselje zaštićeno zidinama i vojnim objektima dade se iščitati iz Vinodolskog zakona (1288. g.) gdje se Bakar spominje kao u kojem su stolovali kaštelani - upravitelji imanja knezova Frankopana, koji žive u kaštelima (utvrđeni dvor, tvrđava, kula).
• Stari grad Hreljin - Hreljin neki ubrajaju u sedam utvrda Liburna (septem turres) rimske Liburnije, što svjedoči da ga se drži za star grad. Tko i kada ga je osnovao ne može se pronaći, a narodna priča govori da ga je sagradio Hrelja (Herkul) koji je došao iz Grčke. Oko Hreljina ima pronađenih ostataka naseobina iz rimskog doba, rimskih miljokazi u blizini Bakarca, a pronađeno je i nešto rimskih novčića u blizini naselja Plase. 1225. s Vinodolom je i Hreljin došao u vlast knezova Krčkih Frankopana. Prvi ozbiljniji pisani trag je iz 1288. godine i to u poznatom Vinodolskom zakonu gdje je grad Hreljin jedna od devet vinodolskih općina. Stari grad Hreljin se nalazio na području današnje Gradine. Bio je opasan zidinama s dvije kule, i imao je dva ulaza. Na sjeverozapadnom i jugozapadnom kraju stajala je po jedna obrambena kula kružna tlocrta. Kula okrenuta prema Bakarskome zaljevu zatvarala je s obrambenim zidom i manjom četverougaonom kulom mali kaštel, vjerojatno najstariji dio utvrđenoga naselja. Na najvišem mjestu brežuljka je bila tvrđava čiji su ostaci i danas dobro sačuvani. U sredini naselja se je nalazila jednobrodna crkva sv. Jurja, s prizidanim zvonikom na pročelju. 1403. godine za vrijeme kneza Nikole Frankopana Hreljin se spominje kao grad sa 4 svećenika. Od godine 1550. Hreljinom vlada knez Nikola Zrinski. Upravu je vodio njegov brat Juraj. 1649. pripao je Hreljin sa ostalim primorskim imanjima knezu Petru Zrinskom. 1692. godine odriče se udovica Zrinskih imanja muževih, prekupi ih austrijska komora od ugarske, pa je tako Hrejlin došao pod upravu Austrijske komore. 1699. kraj crkve sv. Jurja je podignuta kapelica Gospe Snježne (sv. Marije), jedini do danas potpuno sačuvani objekt u starom gradu Hreljinu. Svake godine na blagdan Gospe Snježne u kapelici se održava svečana misa. Kad se 1726. g. počela graditi nova Karlova cesta iz Karlovca za Rijeku, počelo je seljenje hreljana na ondašnji Piket, a današnje područje naselja Hreljin. Ime Piket potječe iz doba Napoleonove Ilirije kada su francuske straže (franc. piquet znači "poljska straža") bile stacionirane na području današnjeg mjesta Hreljin. 1778. godine Bakar je proglašen slobodnim kraljevskim gradom, uspostavljena je municipalna uprava, a područje municipija je obuhvaćalo i bakarski kotar tj. teritorije od Trsata do Kraljevice, pa tako i Hreljin.
• Stari Grad (kaštel) Kraljevica i "Nova Kraljevica" - U XV. st. razvija se današnje mjesto Kraljevica iz prirodne luke Hreljina (danas je Hreljin, upravno, dio Grada Bakra). Prvi pisani dokumenti spominju 1443. godine Portum Re (tal. Porto Re; lat. Portus regius), što u prijevodu znači Kraljevska Luka. Više je teorija zašto se spominje kralja. Jedna kaže da je to za to što su se carine na robu koja je prolazila kroz luku, plaćale ugarskom kralju, a ta je najvjerojatnije i točna. Kraljevica je najprije bila pod vlašću obitelji Zrinski koja je u XV. st. u današnjem centru mjesta sagradila Stari Grad (kaštel) koji je povezan s dvorištem župne crkve Sv. Nikole, zaštitnika Kraljevice. Dolaskom krčkih knezova Frankopana u Kraljevicu (udajom Ane Katarine za Petra Zrinskog), Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan grade dvorac "Nova Kraljevica" čija je gradnja završena 1521. godine. Bilo je to 50 godina prije smaknuća graditelja u Bečkom Novom Mjestu. "Nova Kraljevica" je sagrađena na zemlji obitelji Zrinski, a dvorac je poseban po tome što na središnjoj šterni (bunaru) nosi grb koji objedinjuje obiteljske grbove obitelji Frankopan i Zrinski. (Dodatak o Kraljevici važnoj luci: 1729. godine odlukom Karla VI. u Kraljevici se osniva brodogradilište za austrijske brodove koji su trebali konkurirati Veneciji. To je, ujedno, i najstarije brodogradilište u Hrvatskom Primorju. Izgradnjom Karolinske ceste Kraljevica se razvija u trgovačko i lučko središte. Zahvaljujući spomenutoj cesti, na važnosti dobija i luka Bakar, mjesto nadomak Kraljevici u Bakarskom zaljevu, kamo se doprema drvo te proslijeđuje u ostatak primorja, na otoke te čak i u Veneciju. Izgradnjom Jozefinske ceste, Bakar gubi na važnosti te se promet prebacuje u Senj. Do kraja XIX. st. Kraljevica je poznata luka za promet drvom i solju. Tada primat polako preuzimaju Rijeka i Trst.).
• Stari grad Ledenice - Iznad sadašnjeg sela Ledenice, koje zovu i Polje, na oštru i kamenitu brijegu, 376 m nadmorske visine, stoje razvaline starih Ledenica. Iz imena Stari grad Ledenice izveden je naziv Gradina, inače vrlo važna strateška točka u prošlim okršajima koji su se vodili u istočnom dijelu Vinodola. Povijesni podaci govore da je to bio frankopanski grad. Turske provale sezale su do Ledenica 1522. i 1539. godine, kada Frankopani gube vlast nad Ledenicama. Godine 1563. vlasnici postaju senjski kapetani, a time Ledenice ulaze u sastav Vojne krajine. Mlečani pustoše Ledenice 1600. godine, a borbe se nastavljaju i kasnije. Danas se vide samo razvaline tog nekadašnjeg grada, sa ostacima četvrtaste kule i crkve svetog Stjepana. Ledenička Gradina i njezini ljudi na granici Vojne krajine i banske Hrvatske sve do oslobođenja Like od Turaka 1699. godine, bile su bedem koji je Zapad čuvao od turske najezde. U Ledenicama se odigrao poslije madridskog mira 1606. godine i dio uskočke epopeje i tragedije, koju je hrvatski književnik August Šenoa opisao u romanu "Čuvaj se senjske ruke". Predaja govori da je prikupljajući građu za svoj roman o uskocima, te upoznavajući staru Gradinu u pjesniku nikla misao o pjesmi "Kugina kuća".
• Frankopanski kaštel, Novi Vinodolski -  ne zna točno kada je utemeljen, ali je iz "Vinodolskog zakona" jasno vidljivo da je već 1288. godine pripadao obitelji knezova Frankopana, ostao je sve do 1761. godine u cijelosti onakav kakav je i sagrađen. Poslije smaknuća Franje Krste Frankopana i Petra Zrinskoga u Bečkom Novom Mjestu 1671. godine, njihova imanja postala su plijen feudalaca. Godine 1685. Ugarska komora dala je Novi u zakup barunu Franji Rigoniju. U tom primopredajnom zapisniku opisan je grad i popisan inventar, pa se uz ostalo spominju u prizemlju grada pivnice i magazini, čak i magazini fratara pavlina. Godine 1692. Ugarska komora prodala je Austrijskoj komori sva zrinsko-frankopanska primorska imanja za 500.000 forinti, pa je tako i Novi, iste godine, potpao pod Austrijsku komoru. Godine 1749. Novi ponovo mijenja gospodara pa dolazi pod upavu Bečke deputacije, točnije pod Banco-Gefôöhlen Administration in Herzogthum Krain und Litorale Austriaticum" sa sjedištem u Ljubljani. Godine 1761, 3. kolovoza, administracija banke predloži deputaciji u Beču da se dvije trećine novljanskog kaštela poruše, zbog velikih troškova održavanja, uz obrazloženje da će jedna trećina biti dovoljna za stan kaštelana. Tako je stari Frankopanski kaštel sveden na ostatke, koji i danas, doduše obezvrijeđeni i devastirani, zatvaraju sa zapadne strane novljanski glavni trg. U tlocrtnoj površini, na novo uređene kamene ploče trga, ucrtani su temelji okrugle kule ili "rondela", kako Novljani kažu kad spominju ovu kulu. U prizemlju frankopanskog kaštela smještena je Narodna čitaonica i knjižnica, osnovana za vrijeme Ilirskog preporoda, 1845. godine. Na drugom katu kaštela je Narodni muzej. Osnovao ga je 1. svibnja 1951. godine Juraj Potočnja, Novljanin, učitelj. Posebno je zanimljiva etnografska zbirka izvornih narodnih nošnji i instrumenata, zatim arheološki i hidroarheološki nalazi iz Novog Vinodolskog i Povila, zbirka umjetničkih predmeta i oružja te memorijalna zbirka književnika Mažuranića.

Servisne informacije

• Turistička zajednica Primorsko - goranske županije, N. Tesle 2, Opatija, T: 051 272 988, 272 665, E: info@kvarner.hr, W: www.kvarner.hr