Ako želite po otoku Hvaru voziti bicikl pružaju vam se mnoge mogućnosti, ali ako ste spremni cijeli dan provesti sa biciklom, i u tom jednom danu vidjeti skoro sve što je interesantno onda bi vas ovaj opis trebao potpuno zadovoljiti.
Predlažemo da vožnju planirate kao jednodnevan izlet, jer je “planinarski” dio dosta naporan,
A osim toga na putu se pružaju lijepe mogućnosti za kupanje i kulinarsko uživanje.

0 Km – 12 Km Kamp “Naturist” (Vrboska) – Tunel Pitve

Za početnu točku izabrali smo kamp “Naturist” (021 774 034) budući da je to idealno mjesto za boravak biciklista koji putuju sa šatorom. Kamp se nalazi gustoj borovoj šumi, malo izvan mjesta, u uvali idealnoj za kupanje i sunčanje, sa pogledom na Bol na Braču i u daljini na Biokovo i Makarsku.

Na izlazu iz Kampa odmah skrenemo lijevo i spuštamo se dvjestotinjak metara do skretanja u desno na stazu za Vrbosku. Staza vodi uz hotel i vile, tik uz more i kroz gustu šumu.

Nakon 2,2 km ulazimo u Vrbosku, skrenemo lijevo na most i odmah nakon mosta ponovo lijevo. I dalje se vozimo uz more po rivi kroz Vrbosku, uz zgradu marine nastavljamo prema Jelsi. Nakon 6,5 km vožnje stižemo na rivu u Jelsi. Skrenemo desno kod parka, prije kamene zgrade tj. Gradske Kavane. To je cesta koja vodi iz Jelse na raskršće tj. na glavnu cestu za Hvar.
Vozimo po cesti za Hvar pored benzinske pumpe i dolazimo do raskršća.(treba paziti da kod vinarije ne skrenemo desno već nastavimo polu lijevo. Na raskršću idemo ravno tj. slijedimo znak Pitve – Sv. Nedelja. Dolazimo do još jednog manjeg raskršća i tu nastavljamo ravno. Nakon 9km oznaka mjesta Pitve upozorava nas da smo vrlo blizu. Donje i gornje Pitve vidimo lijepo iznad nas, usječene u brdo. Također vidimo i usjek u brdu u kojem pretpostavljamo da se nalazi tunel o kojem toliko pričaju biciklisti, ali i vozači. Kada prođemo Pitve na lijevo se pruža lijepi pogled u dolinu, šume, vinograde i Jelsu, a u daljini i Biokovo. I dalje slijedimo znakove za Ivan Dolac i sv. Nedelju.
Dolazimo do tunela (240 m/nm), koji je svakako posebna atrakcija. Dug je 1.4 km, a nizak i uzak taman da kroz njega može proći kombi.(nisam siguran za veći kamion) Tunel nije osvijetljen.
Danju postoji signalizacija – sa svake strane su dečki povezani poljskim telefonom. Oni propuštaju vozače naizmjenično. Jedini normalan i siguran način prolaza kroz tunel je da se zamoli vozač automobila, da upali duga svjetla i strpljivo vas prati a biciklist vozi ispred njega. U tom slučaju prolaz je siguran i interesantan. Svaka druga kombinacija sa vlastitim svjetlom, je nepotrebna, a i svjetlo sa dna tunela smanjuje efekt biciklističke lampe.

12,5 Km – 21,5 Km Tunel Pitve – Sv. Nedelja

Po izlasku iz tunela pruža nam se pogled na pučinu, otok Ščedro obrastao u gustu šumu, a u daljini Korčula. Počinjemo se strmo spuštati, i nakon par serpentina dolazimo do raskršća. Lijevo se skreće za Zavalu. Idemo ravno i dalje slijedeći znak Ivan Dolac, Sv.Nedelja. Vozimo po izohipsi otprilike na osamdeset metara iznad mora sve do Sv. Nedelje.
Prolazimo Ivan Dolac (17km). Tu je lijepa plažica i tko već sada želi može se spustiti i okupati se, ali ja nastavljam, jer će biti i boljih prilika.
Niz padine se pružaju vinogradi i šuma, a na pučini se vidi hrid sa svjetionikom i još jedna hrid tanka poput igle (otoci Lukavci). Naprijed u daljini vidi se i otok Vis. Na desno visoka brda sa maslinama i lavandom. Ovaj dio je u punom sjaju u 6 mjesecu kada cvate lavanda.

Približavamo se Sv. Nedelji. Prvo dolazimo do mjesta gdje se jedna cesta odvaja visoko uz brdo, a mi tu skrenemo lijevo. Odmah nakon toga dolazimo do mjesta gdje se cesta odvaja desno uzbrdo i lijevo nizbrdo. Ovaj puta idemo desno oštro uzbrdo do table na kući na kojoj piše Put Stjepana Radića.
Tu je početak iskušenja za bicikliste, koji imaju malo planinarskog instinkta. (Svakako se dobro opskrbiti s vodom !!!!!!)

21,5 Km – 27,5 Km Sv.Nedelja – Uvala Dubovi dol (cesta Hvar-Starigrad)

Od ove table između kuća spušta se strma betonirana staza, koja nakon stotinjak metara prelazi u kozju stazu (21,5km). Još par stotina metara možemo voziti, a onda prema sposobnostima, bicikl treba malo voziti, više gurati, a kasnije dijelom malo i nositi.
Vjerovali ili ne ova kozja staza ima i svoje ime. Naime nakon nekog vremena dolazimo do kamene ploče na kojoj piše Put Ludovika Bočka. Nakon ploče jedan put ide strmo u brdo ali mi idemo lijevo nizbrdo. Prolazimo kapelicu i dolazimo na uzvisinu sa koje vidimo prekrasnu malu uvalu, a iznad nje spektakularne stijene na poseban način vertikalno izbrazdane djelovanjem kiše i erozije.
To je uvala Lučišće. U uvali planiramo duži prekid. Prvo zato jer je idealna za kupanje, a neoprostivo je ne javiti se Barba Tomislavu i noni Ruži koji preko ljeta stanuju u maloj kućici iznad uvale. Imaju izvrsno vlastito crno vino, a svakako se treba pokušati dogovoriti i za marendu. Premda to nije restoran, nevjerojatno su gostoljubivi, a sve što nude ili je iz vlastitog vrta ili je barba Tomislav ulovio.
Nastavak puta odrediti ćemo prema vremenu. Ako je ljeto i velika vrućina svakako treba pričekati dok sunce malo padne, jer nas čeka sat i pol hoda po kamenjaru, a ne treba zaboraviti da sa sobom imamo i bicikl.
Barba Tomislav kaže da je već vidio dosta biciklista da ovuda prolaze, ali da misli da još nijedan nije išao dvaput.
Ipak kasnije popodne nastavljam, prema njegovim uputama.
Prvo je iz uvale velika uzbrdica, te se kratkim serpentinama uspinjemo na 130 m/nm.

Onome tko uživa u ljepotama mediteranskog i kraškog krajolika, neće biti teško podnijeti napore hoda po ovoj stazi. Nakon što smo se uspeli na vrh iznad uvale krećemo se uskom stazom. Ako se okrenemo unazad pruža se pogled na Sv. Nedelju. Na uzvisini (nakon 50-tak minuta hoda) sa koje nam se čini da ćemo doći do duboke uvale, staza se razdvaja. Treba krenuti desnom stazom dolje. Tu počinje gusta makija, jer stazom gotovo nitko ne ide, osim none Ruže koja posjećuje svoju rodbinu u Dubovici. Ona kaže da je bolja i šira staza na lijevo, ali tu nisam išao pa ne mogu garantirati.
Lijevo ili desno, nakon desetak minuta već smo u uvali Pišćena. Tu je i kuća gdje se može okrijepiti. Nastavljamo ravno kroz sasvim drugačiji krajolik nego do sada.
Kroz spaljenu šumu i visoku travu pola sata od Pišćene stižemo u uvalu Dubovi Dol (selo se zove Dubovica). Tu je kraći odmor kod Bobsa, Zagrepčanina koji drži “Bistro” sa posebnom atmosferom. Osim toga uvala je dobra i za još jedno kupanje.

27,5 Km – 36 Km cesta iznad Dubovice – Starigrad

Nakon odmora oštar uspon do ceste Starigrad-Hvar. Napokon ponovo sjedam na bicikl, i nakon kratke vožnje uzbrdo dolazim do tunela (širok, osvijetljen, ventilira…) Po izlasku iz tunela pogled na uvalu i Starigrad, a u daljini otok Brač. Cesta se strmo spušta do Starigrada. Kada dođemo do raskršća gdje je lijevo označeno skretanje za trajektnu luku, skrenemo lijevo. U dnu zaljeva u trajektnoj luci je staza koja nas vodi do Strigrada uz more, a put je ljepši nego da idemo glavnom cestom.
Ulazimo u Starigrad u kojem nam je namjera posjetiti i ponovo marendati u jednoj od interesantnijih ugostiteljskih pojava.

“Češka konoba” vlasnika Jan Dedera, nudi originalne češke specijalitete, ali i originalne Dalmatinske, na kraju i originalne kombinacije. Jan je majstor kuhinje ali i ribolova.
Konoba se zove “Amfora” na malom trgu Škor (021 765 921).
Nakon kulinarskog, ribolovnog, planinarskog i gljivarskog razgovora krećemo prema autobusnoj stanici i tržnici te nastavljamo dalje prema makadamu za Vrbosku.

36 Km – 45 Km Starigrad – kamp “Naturist” (Vrboska)

Makadam prolazi kroz vinograde i prekrasne krajolike. Prolazimo pored malog aerodroma sa “makadamskom” pistom za jedrilice i male avione. Makadam nakon nekog vremena prelazi u usku asfaltiranu cestu, te dolazimo do raskršća. Na lijevo vidimo plavu tablu – oznaku za kamp “Naturist” ali mi nastavljamo ravno. Ta će nas cesta ponovo dovesti u centar Vrboske. Skrenemo lijevo pa preko mosta desno i istim putem uz more do kampa.